Kuća Zmaja S02E01 – Sina za sina

Nakon 18 meseci čekanja, vratili smo se u svet Vesterosa, 170 godina pre Deneris Targarjen, kojim beskompromisno vlada Kuća Targarjena. Na vrhuncu svoje moći, zapavši u dinastičku borbu za Gvozdeni presto, Kuća Zmaja je podelila Vesteros i Velike Kuće u krvavom obračunu zvanom Ples zmajeva koji je bio početak kraja za Targarjene. Tokom prve sezone, ispratili smo šta je dovelo do ovog sukoba, a sada, u drugoj, vreme je za vatru i krv.
Po dobro poznatoj recepturi, ustanovljenoj za vreme „Igre prestola“, prva epizoda naredne sezone služi za svojevrsno postavljanje figura na tablu odakle će početi njihovi sukobi. Ovu sezonu počeli smo melanholično, sa dobro poznatom numerom „Goodbye Brother“, prikladnom za trenutak, kojom nas režiser vodi na Sever, prvo u Zimovrel gde gavranova crna krila nose crne vesti o pogibiji princa Luserisa Velariona, a onda i na Zid gde Džaseris Velarion pregovara sa gospodarom Zimovrela i Severa, Kreganom Starkom.

Lord Kregan Stark i Princ Džaheris Velarion
Rečima Kregana Starka o dužnosti i žrtvi, o tradiciji Prvih ljudi i zakletvi Kuće Starka da jedan od desetoro ljudi Kuće Starka bude poslat na Zid, u zaštiti od nadolazeće zime, počinje nova sezona. Bilo je to lepo podsećanje na obaveze Kuće Starka, tradicije zbog kojih je Noćna Straža i opstala kako bi odbranila Sedam kraljevstava i Vesteros, ne od vremenskih neprilika i Divljana, već od, kako je to Kregan rekao, smrti. Rastrzan između severa i juga, sa nadolazećom zimom, Kregan Džaserisu obećava puk od dve hiljade iskusnih vojnika. Ali, senku na novo prijateljstvo vuka i zmaja, bacaju vesti sa Zmajkamena o smrti Džaserisovog brata.
Na Zmajkamenu, Demon postaje sve nestrpljiviji zbog Renirinog odsustva. Kraljica, kojoj je gavran doneo vesti o Luserisovoj smrti, leti u okolini Krajoluja kako bi našla sinovljeve posmrtne ostatke i tako se konačno pomirila sa njegovom pogibijom. Koliko je Demon nerazuman, toliko je saosećajna Princeza Renis, koja razume Renirinu potrebu da se nekako oprosti od svog deteta. Demon zahteva da Renis sa njim odleti do Kraljeve luke, gde bi njih dvoje sa svoja dva zmaja imali šansu da ubiju Emonda i njegovog zmaja, Vagara, najvećeg živog zmaja u tom trenutku. Uvek razumna, Renis ga odbija podsećajući ga da on, ipak, nije kralj.

Alin od Korita
Još jedno novo lice koje smo upoznali je Alin, spasilac lorda Korlisa Velariona. Alin od Korita, i njegov stariji brat Adam, su zmajska semena – kopilad Targarjena i Velariona, koja su u Plesu Zmajeva dobila priliku da postanu jahači zmajeva. Prema knjizi „Vatra i krv“, Adam i Alin su kopilad ser Lenora Velariona, Korlisovog sina, i Renirinog supruga, za koga se, u ovom trenutku, veruje da je mrtav. Naravno, jasno je da scenaristička kreacija sa istim imenom, a moguće i nekim narativnim elementima, nije isti kao Alin od Korita iz knjiškog predloška. Da li će scenaristi Adamu i Alinu promeniti samo poreklo, nije jasno. Treba uzeti u obzir, da je Adam, nakon Lenorove smrti, u knjizi postao zmaj-jahač Modrovije, koju je prethodno Lenor jahao. Prema onome što znamo iz knjiga, zmaj i njegov jahač su vezani tokom života: dok je jahač živ, zmaj neće primiti na svoja leđa nijednog drugog jahača. Isto tako, nijedan jahač ne može jahati dva zmaja. Ostaje nam da vidimo kako će scenaristi rešiti ovo pitanje. Ono neosporno jeste da u kompleksnim narativima i najmanje promene, poput Lenorove sudbine, mogu uticati na dalji tok radnje.
Sumorno raspoloženje vlada i Kraljevom lukom. Zeleni su podeljeni oko daljeg delovanja. Egon želi brzu pobedu, dok Oto savetuje oprez. Interesantno, i Demon i Emond predlažu isto – regrupisanje snaga u Harendvoru. Helena, u svom proročkom stilu, se boji pacova, a za to vreme saznajemo da su Alisent i Kriston Kol u nekoj vrsti seksualne veze. Gotovo je komično gledati Ser Kristona Kola, nekadašnjeg Renirinog ljubavnika, kako postaje, kako je sam to opisao, kraljičina kurva. Jasno je njegovo moralno posrnuće, celokupna scena je neprijatna za gledanje. Mala konfuzija je nastala oko Alisentine motivacije, ali rešenje tog problema je možda u rečima Emili Keri (eng. Emily Carey), koja je tumačila mladu Alisent u prvoj sezoni. Naime, razdor između Alisent i Renire, sa Alisentine tačke gledišta je nastao jer je Renira imala seksualni odnos sa Kristonom Kolom u koga je Alisent bila zaljubljena. Naravno, ne treba objašnjavati kako su ovakve greške u koracima nedopustive i koliko štete priči.

Renira Targarjen sa sinovima, Džaherisom i Džofrijem
U Olujnim zemljama, Renira na Siraksu konačno pronalazi ostatke Luserisa i njegovog zmaja koje su lokalni ribari uhvatili u svojim mrežama. Vrativši se na Zmajkamen, uzdrmana ali odlučna, Renira izgovara jednu jedinu rečenicu u celoj epizodi: „Hoću Emonda Targarjena“. Demon, koji je prethodno zarobio Misariju, Belu Pijavicu, koristi njeno znanje Kraljeve luke kako bi Reniri pružio ono što joj je, u ovom trenutku, najpotrebnije – osvetu. Za to vreme, Džaseris Velarion se vraća sa Severa i obaveštava svoju majku da je gospa Džejn Erin pružila podršku Reniri u zamenu za jednog zmaja koji bi patrolirao Dolom. Skrhan bolom, ne mogavši da završi rečenicu o Kreganovoj podršci, Džaheris nije mogao da zadrži suze, a majka i sin su našli utehu u zagrljaju. Usledila je Luserisova sahrana, dirljiva scena paljenja njegovih zemnih ostataka. Renira i njena dva preostala sina, bili su neutešni, kao i Velarionovi. U isto vreme, vidimo Alisent koja pali sveće mrtvima u septi – svojoj majci, svom pokojnom mužu i na kraju, Luserisu.
Disfunkcionalnost Zelenih je veoma jasna. Iako uspeva da pred običnim seljanima bude šarmantan, Egon pokazuje da je suštinski nesposoban vladar. Oto Hajtauer je pragmatičar, strpljiv čovek koji mladom kralju savetuje oprez, dok su oba brata, i Egon i Emond spremna da deluju. Alisent je rastrzana, pokušavajući da drži stvari pod kontrolom, iako je veoma jasno da zapravo nema nikakvu moć. Laris Strong šapuće na kraljevo uho protiv Ota, dok se Oto okreće Emondu. Jasno je da se komešaju različite želje i ciljevi i da se ratovi vode ne samo vojskama i zmajevima na bojnom polju, već i rečima, u privatnim odajama.

Helena Targarjen sa kćerkom Džeherom
Ne čekavši ni trenutka, Demon je otplovio za Kraljevu luku, gde su ga dočekali Misarijini ljudi: Krv, pripadnik Zlatne garde i Sir, pasocolovac u Crvenoj utvrdi. Zadatak je bio jasan: ubiti Emonda. Ne našavši ga u njegovim odajama, slulajno su nabasali na Helenu koja je uspavljivala svoje dvoje dece, Džeherisa i Džeheru. Ne mogavši da razaznaju koje je dečak, a time i naslednik, a koje devojčica, tražili su od Helene da im reši misteriju. Preplašena Helena je pokazala na Džeherisov krevet. Krv je posumnjao da ih je slagala, ali Sir gledajući u Helenine oči, shvatio je da je pokazala na dečaka. Dok su Krv i Sir ubijali Egonovog naslednika, Helena, sa Džeherom u naručju, otrčala je do majčinih odaja, gde ju je uhvatila, ahem, in flagrante delicto, sa Kristonom Kolom rekavši Alisent da su ubili dečaka. I tako, sinom za sina, Luseris je osvećen.
Jedna od najužasnijih scena koja je izašla iz pera Džordža R.R. Martina dobila je svoju televizijsku verziju, mora se proznati, daleko blažu nego što bi čovek očekivao. Ako se Beniof i Vajs nisu uzdržavali u prikazivanju raznoraznih horora koje su činili likovi „Igre prestola“, čini se da Rajan Kondal (eng. Ryan Condal) ipak ima neke kočnice. Kreativna odluka o poštedi gledalaca svakako jeste na mestu, ali nenaviknuti na takav tretman, gledaoci „Kuće Zmaja“ očekivali su krvavi pir i zlokobni horor takve scene. Poštovali tu odluku ili ne, čini se da sceni nešto fali i ne može se reći da je efektna ili pamtljiva na bilo koji način.
Međutim, to jeste problem sa kojim će se Kondal suočiti, jer su likovi, a čini se i radnja serije u prvoj epizodi druge sezone, poprilično statični. Likovi su gotovo jednodimenzionalni a time epizoda postaje čak dosadna. Setimo se šoka kada je Džejmi Lanister odgurnuo Brena Starka sa prozora. Da li zaista bilo ko može da uporedi tu scenu sa ovom? Odgovor je nažalost ne.
Tehnički gledano, ne može se mnogo zameriti kreativnom timu. Glumačka postavka je fenomenalna, uspevaju da izvuku sve iz scenarija. U ovoj epozodi, posebno su se izdvojili Ema D’Arsi (eng. Emma D’Arcy), koji su uspeli da na jako emotivan način iznesu Renirinu tugu oko gubitka sina. Renirina bol je bila sveprisutna u ovoj epizodi, a Ema D’Arsi su zaista odradili sjajan posao sa svakim izrazom, izgovorivši samo jednu rečenicu tokom cele epizode. Alan Tejlor (eng. Alan Taylor), ponovo je režiser u svetu Vesterosa, nakon što je režirao sedam epizoda „Igre prestola“, najpoznatije od kojih su deveta i deseta. Tejlor je uspeo da prenese emocionalni balast Lukove smrti, Renirine tuge, krivice i besa koji će svakako uticati na Reniru ove sezone, ali i nostalgičnost koju osećaju fanovi franšize kroz tu uvodnu scenu na Severu. Ume Tejlor da bude daleko dramatičniji, a prema nekim reakcijama novinara koji su imali prilike da vide prve četiri epizode druge sezone „Kuće Zmaja“, čini se da je Tejlor odradio daleko bolji posao u svojoj narednoj, četvrtoj epozodi ove sezone „Kuće Zmaja“. O tome ćemo, naravno, kada dođe vreme za to. Produkcijski, i dalje u vrhu adaptacija svetova epske fantastike, „Kuća Zmaja“ pokazuje da novac ne može nadomestiti talenat.
„Sina za sina“ je sasvim solidan uvod u pravi obračun Crnih i Zelenih. Rat koji će podeliti Vesteros, ali i bespovratno okrnjiti moć Kuće Targarjena, je počeo ubistvima dvojice najnevinijih. I jedna i druga strana uprljala je ruke krvlju onih koji su to najmanje zaslužili. Ali, davno smo naučili da to tako biva – da nevini stradaju kada gospodari Vesterosa igraju svoje igre prestola. A koliko god poseban bio zmaj, i za njega važe ista pravila. U igri prestola, postoje samo pobednici i pokojnici. Trećeg nema.
Baš loš utisak ostavila je na mene ova epizoda,izuzev nekoliko scena. Prvo nepotrebno je bilo prikazivati Zid,Sever i ona njihova melodija,čisto navlačenje publike na seriju nostalgijom a totalno nepotebno i van priče. Kregan je posebno iritantan kada krene svojim jadnim tobože strogim glasom da govori o moralu. Alisent nije Sersei i one scene su mi više blamantne nego sexy. Likovi su mi totalno neupečatljivi a posebno živcira ispiranje likova,oni koji su kvarni i smutni u knjizi(Demon i Renira pre svega ali ima ih još ) u seriji odjednom svi postaju pravedni i požrtvovani. Serija je statična, građanski rat je u pitanju,radnja treba da je adrenalinski napeta. Scenu Krv i Sir su totalno upropastili,ne mogu da im oprostim. Primećujem da im neko ograničava umetničku slobodu. Želim im srecu i nek završe sve u tri sezone.