Ako ste propustili… „Senka i kost“

Svet fantastike je u svojevrsnom zastoju od 2019. godine. U aprilu te godine smo se oprostili od dvojice najbitnijih Osvetnika – Kapetana Amerike i Tonija Starka, a nakon 9 godina prikazivanja, završila se i era „Igre prestola“. Bespotrebno je govoriti koliku su prazninu ove dve franšize ostavile za sobom, ali čini se da je jasno da nakon dve godine, mi i dalje nemamo čime da popunimo taj prostor. Ono što smo dobili u poslednje vreme je gomila projekata koji ne uspevaju da probude interesovanje širokih masa. Ali među njima ima i onih koji imaju potencijal da postanu izuzetno uspešne priče, a takva je svakako Netfliksova adaptacija romana Li Bardugo, „Senka i kost“.
Baš kao i mnoge serije koje su se pojavile u poslednje vreme, „Senka i kost“ je adaptacija poznatog serijala koji pretenduje na onu istu publiku koja je devet godina uživala u spletkama vesteroških porodica. Ti pokušaji da se nađe „nova Igra prestola“ su dali interesantne rezultate. Netfliksov „Veštac“ svakako spada u fantastiku za odrasle ali je narativ nekako ostao na nivou osnovne škole. Adaptacija Pulmanove trilogije „Njegova mračna tkanja“ poseduje interesantnu dozu intelektualizma, ali ne i koheziju koja bi sve to izdigla na viši nivo. Vesti koje nam dolaze sa snimanja „Gospodara prstenova“, čini se, uzrokuju više problema nego što promovišu najskuplji Amazonov projekat, a nakon bombastične vesti o angažmanu Rozamund Pajk u adaptaciji „Točka vremena“, usledile su vesti o političkoj korektnosti i modernim holivudskim načelima koje prete da unište čar jedne od suštinski retko multikulturalnih dela epske fantastike. Sve je to donelo određenu dozu bezvolje sa kojom je dočekan i ovaj Netfliksov projekat. Ali izuzetan produkcijski dizajn, scenografska raskoš koja nas podseća na carsku Rusiju i neosporan šarm Bena Barnsa su učinili od ove adaptacije jednu od uspešnih priča poslednjih par godina.

General Kirigan (Ben Barns) i Alina Starkov (Džesi Mei Li)
U svojih osam epizoda, ova serija je puna kasičnih elemenata naracije mnogih serijala epske fantastike. Od likova sa magičnim sposobnostima da kontrolišu elemente (kako osnovne elemente, tako i mašine, pa čak i ljudska tela) i Izabranog (u ovom slučaju, Izabrane) jedinstvenih moći pa sve do misterioznog problema u vidu Senovitog Preklopa, heroine koja je siromašno siroče i konačno blagosloveno neinformisane junakinje koja mora da nauči kako da kontroliše svoju neverovatnu moć, malo je tih klišea koji su mimoišli ovu seriju.
Ipak, jasno je zašto su u Netfliksu odlučili da ulože u ovaj projekat. „Senka i kost“ donosi nešto drugačiji svet od uobičajenog srednjevekovnog evropskog dvora na koji smo navikli. Trilogija Griša svoju inspiraciju vuče iz carske Rusije što za zapadnu publiku jeste relativna novina. Pored toga, likovi ove serije su ljudi, čime se serija pozicionira kao najbolji naslednik „Igre prestola“ koja je svoj marketing bazirala na „ljudskim pričama u magičnom svetu Vesterosa“. Međutim, tu nije kraj. Ovo je serija sa velikim ansamblom raštrkanim po udaljenim krajevima zamišljenog sveta čije priče neminovno konvergiraju. Pored visokobudžetnih specijalnih efekata i uzbudljive akcije, fiktivna topografija zaokružuje osećaj izgrađenog sveta koji varira od hladnih prostranstava do opulentnih gradova rađenim po modelu Moskve, Vladivostoka i Amsterdama. Ali pored očitih sličnosti sa draguljima visoke fantastike, nakon osam epizoda, jasno je da „Senka i kost“ nemaju dovoljno jak narativ koji bi na pravi način upotpunio vizuelni doživljaj koji imamo.

Džasper (Kit Jang), Inež (Amita Suman) i Kaz (Fredi Karter)
Prvi, osnovni i najveći problem koji ova adaptacija ima je njena junakinja, Alina Starkov. U moru izabranih heroja posebnih moći koji uglavnom i jesu poprilično neinteresantni, Alina predstavlja posebno ispraznu junakinju koja ne uspeva na ekran da prenese ijednu emociju sem konstantnog čuđenja. Nasuprot njoj je fenomenalni Ben Barns, čija harizma je dovoljna da nas ubedi da ovoj seriji treba dati šansu. Sporedan ansambl čini mlada, ali talentovana grupa glumaca koji uspevaju da iznesu svoje likove na odgovorajući način. Ali kada imate na umu da je najinteresantniji deo narativa inkorporiran iz duologije „Šest vrana“ predstavljajući nam Kaza, Inež i Džaspera, a onda i Ninu i Matijasa, kako bi se dobio materijal dovoljan za osam epizoda, jasno je koliko malo mesa ima na tom kosturu koji čini ova priča. Dakle, od tri narativna toka koja pratimo u prvoj sezoni ove serije, dva su preuzeta iz drugog dela smeštenog u isti svet koji je stvorila Li Bardugo.
Problematika Senovitog Preklopa, Alininih moći i Kiriganove istorije jeste glavni fokus radnje ali se ne može reći da taj zaplet uspeva da zainteresuje gledaoce kao sporedni ansambl. Kao što to biva u književnosti za tinejdžere, ova magična zavrzlama je začinjena ljubavnim trouglom. Naša junakinja, Alina mora izabrati između prostog i dobrodušnog Mala, sa kojim je odrasla, i misterioznog i zavodljivog generala Kirigana. U svetu najapsurdnijih ljubavnih trouglova i neverovatnih izbora ovaj se izuzetno loše kotira. Treba napomenuti da ni u jednom trenutku, Alinine ljubavne muke ne mogu da se mere sa strašću i šarmom dinamičnog odnosa koji imaju Nina i Matijas ili pak sa bliskošću koju krasi odnos između Kaza i Inež.

Nina (Danijel Galigan) i Matijas (Kalahan Skogman)
Sistem magije je svakako interesantan. Griše na ekranu deluju veoma impresivno. Kostimografija je zaista za svaku pohvalu i mora se priznati da odavno nismo imali tako estetski upečatljive kostime. Posebno se izdvajaju kostimi Griša, koji u jednobojnim kaputima sa simboličnim ukrasima oko okovratnika, nazvani keftama, zaista daju moćan, vibrantan izgled celom projektu. Markantnost Bena Barnsa je još više istaknuta u Kiriganovim crnim kostimima. Jak kontrast tome su kostimi „uvezenih“ likova iz „Šest vrana“ koji su daleko od uniformisanih Griši. S druge strane, magija koju poseduju Griše je interesantno konceptualizovana. Različite vrste Griša kontrolišu različite elemente. Pokretima ruka se kanališe odgovarajuća moć što, generalno, na ekranu izgleda zaista impresivno. Jednostavno, ako priča ima svoje nedostatke, vizuelni aspekat ove serije je apsolutni trijumf.
U iščekivanju adaptacija voljenih dela epske fantastike, ostaje nam da uživamo u onome što nam se nudi – ne preterano duboka, ali interesantna adaptacija serijala nastalog u eri „Harija Potera“, „Sumrak sage“ i „Igara gladi“. „Senka i kost“ svakako nije serija koja će vas oduševiti, ali je sasvim pristojno štivo za jedan klasični Netflix bindž vikendom.