10 najboljih muzičkih numera za „Igru prestola“ Ramina Džavadija
Opšteprihvaćen stav među ljubiteljima epske fantastike je, da ako se nešto ne može kritikovati u „Igri prestola“, to je svakako muzika Ramina Džavadija. Od uvodne špice do poslednjeg takta u 8. sezoni, Džavadi je uspevao da svet Vesterosa učini još magičnijim. Njegova muzika je jednostavno trijumf. Stoga nikoga nije začudila vest kada je HBO ponudio saradnju Džavadiju na spin-ofu „Kuća Zmaja“. Ova vest posebno raduje znajući koliko je Džavadi bio inspirisan likom Deneris Targarjen za koju je komponovao neke od svojih najboljih numera.
Željno iščekujući „Kuću Zmaja“ koja bi trebalo da se emituje na HBO sledeće godine, red je podsetiti se nekih od Džavadijevih maestralnih kompozicija. Jer ono što je za ljubitelje velikih ekrana Hans Cimer, za ljubitelje TV produkcije je svakako Džavadi. Na kraju krajeva, ne treba ni zaboraviti da je Džavadi dugogodišnji saradnik nemačkog kompozitora.
Pred vama je autorov lični izbor 10 najboljih kompozicija Ramina Džavadija komponovanih za „Igru prestola“. Pretpostavićemo da svako od nas ima nekih svojih 10 omiljenih, te ćete nam oprostiti ako smo neku smetnuli sa uma. Nekada je teško izabrati „10 najboljih“, a ovo je svakako bio slučaj. Pa, da krenemo…
- „Game of Thrones Opening Theme“
Svaki od striming kanala ima opciju „skip intro“ (preskoči špicu) i verujem da je svi koristimo svakodnevno. Međutim, špica za „Igru prestola“ je veoma brzo dobila kultni status te je bila i ostala jedna od onih koju su ljubitelji serije voleli da slušaju svake nedelje. Ona je bila integralni deo uživanja, a nemali broj ljubitelja je pevušio ovu numeru dok je gledao špicu. Uvodna numera je postala jedna od najprepoznatljivijih TV numera XXI veka i time je nezaobilazna na ovoj listi.
- „The Children“
Bio je to kraj četvrte sezone. Tivin Lanister je bio mrtav, a porodica Stark razorena. Deneris Targarjen je odlučila da ostane u Mirinu, a Varis i Tirion su bili na brodu za Esos. Ipak, poslednja scena je pripala maloj Arji koja je Džakenovim novčićem platila put za Bravos. Odgovorivši Arji sa „Valar dohaeris“ („Svi ljudi moraju služiti“), kapetan prihvata Arju na brod koji će je odvesti ka Bezličnima.
Tema je svojevrsna varijacija na uvodnu numeru. A nakon ogromnih gubitaka i horora kojem je Arja posvedočila, tema nam otvara novo poglavlje. Arja kreće za Bravos i dalo se u tom trenutku naslutiti da ništa neće biti isto kada se mala vučica vrati. Nakon sezone koju smo proveli oplakujući Starkove, „The Children“ nam je ponudila malu nadu za budućnost omiljene nam vesteroške porodice.
„Kiše Kastamira“ je jedna od onih numera koje uspevaju da nam opišu veličanstvene pobede, ali i neverovatne poraze porodice Lanister. Jedna od najboljih varijacija svakako jeste „A Lannister Always Pays His Debt“ koja je obeležila zloglasnu Crvenu svadbu. Svako od nas može da se seti tog osećaja koji je Kejtlin imala kada je čula prve taktove „Kiše Kastamira“. Gudački instrumenti nam prenose svu okrutnost i tragediju koja stoji iza ovog događaja, još više doprinoseći tom ispraznom osećaju koji smo imali nakon Crvene svadbe. Bila je to najveća, ali ujedno i poslednja pobeda kuće Lanistera. Nakon toga, vreme je došlo da počnu da vraćaju svoje dugove.
- „Goodbye Brother“
Od Barateona i Lanistera, do Starkovih i Targarjena, svaka vesteroška porodica je imala sopstvenu muzičku temu tokom serije. Nijedna ne može da se meri sa melanholijom brojnih numera koje su pratile članove porodice Stark. A možda najlepša od svih je „Goodbye Brother“ koju čujemo na samom početku serije – u drugoj epizodi prve sezone kada se Džon oprašta od Brena i Roba, a Ned od Kejtlin. Numera je samo deo veće celine kompozicija povezanih sa Starkovima, a svaka na izuzetan način prenosi tragediju koja je zadesila Starkove u prvim sezonama serije.
- „The Tower“
Najbolje čuvana tajna Vesterosa (do onog trenutka kada je doprla do ušiju Sanse Stark) je svakako bila ona o Džonovom poreklu. Onaj koga su smatrali kopiletom Neda Starka je zapravo dete Regara Targarjena i Lijane Stark, poslednji živi muški naslednik loze Targarjena i naslednik Gvozdenog prestola. Trenutak u kome saznajemo Džonovo poreklo je fenomenalan, kako vizuelno, tako i auditorno. Kompozicija kreće motivima karakterističnim za porodicu Stark, savršeno prateći Lijanine postporođajne muke. Ali onda, tema se polako menja, na ekranu vidimo bebu a krešendo dobijamo sa promenom slike koja nam otkriva da je Džon Lijanin sin. Kratak deo je „brak“ između porodica Stark i Targarjen ukomponovanih u glavnu temu serije. Zaista epska muzika za otkriće jedne od najvećih tajni epske fantastike.
- „Jenny of Oldstones“
Jedina pesma na ovoj listi je prelepa balada o Dženi od Starkamena. Kako ljubitelji serijala „Pesma leda i vatre“, tako i gledaoci serije, bili su oduševljeni pesmom koju je Podrik Pejn ispevao veče pred Dugu Noć. Pesma, čiji je tekst preuzet iz romana, je o Targarjenu koji je odustao od prestola zbog ljubavi. Aluzija na Džona i Deneris je veoma jasna ali je ambijent tokom pesme učinio ovu pesmu tako nezaboravnom. Od grupe okupljene oko ognjišta koja u tišini čeka nastupajuću bitku, Sanse i Teona koji imaju poslednji zajednički trenutak, Gili i Sema, Arje i Džendija, Misandei i Sivog Crva, završavajući sa Džorom koji se sprema za borbu, pesma nosi emotivnu težinu nastupajuće bitke. Pesmu je za CD snimila engleska grupa Florence and the Machine.
- „The Winds of Winter“
Deneris Targarjen je trebalo punih 6 godina da krene put Vesterosa. Okupivši armiju Neokaljanih i Dotraka sa podrškom Jare i Teona Grejdžoja, kao i Tirela i Dorne, Deneris sa svoja tri zmaja plovi ka Vesterosu i Gvozdenom prestolu. Scena je apsolutni trijumf, kako na vizuelnom tako i zvučnom planu. Džavadi horom na valirijskom povećava uzbuđenje a Deneris u velikom stilu otpočinje svoju kampanju. Završivši šestu sezonu ovom scenom, ljubitelji serije su bili oduševljeni nastupajućim ratom između dve kraljice. Malo li su znali…
- „The Night King“
Ako je vašim očima dosta promaklo tokom „Duge Noći“, ušima svakako nije jer je Džavadi bio potpuno na visini zadatka. Po drugi put u seriji, Džavadi komponuje izuzetno dugu kompoziciju na klaviru koja ima operetski prizvuk. Savršeno uklapajući slike sa udarom svake dirke na klaviru, Džavadi polako podiže tenziju u nastupajućem haosu. Noćnog Kralja, koji se polako približava Brenu Starku, prati muzika koja ostavlja gledaoce bez daha. I dok se čini da smo na ivici noža, i da će celi svet propasti u nekoliko trenutaka, sa poslednjim taktovima Džavadijeve muzike i njenim krajem, iz mraka izleće Arja Stark koja zadaje smrtonosni ubod Noćnom Kralju, time završavajući Dugu Noć.
- „Mhysa“
Jesmo li rekli da je Džavadiju omiljen lik Deneris? „Mhysa“ to možda najbolje pokazuje. Jedan od brojnih trijumfalnih trenutaka za Deneris je praćen neverovatnom horskom kompozicijom. Stihovi na visokovalirijskom i mešavina Denerisine i glavne teme serije ovoj kompoziciji daje neverovatnu punoću. „Mhysa“ ne samo da na sjajan način muzički dočarava divljenje oslobođenih robova Junkaija, već predstavlja Džavadijevo svojevrsno ljubavno pismo Deneris.
- „The Light of the Seven“
Klavir nije instrument koji je Džavadi koristio previše u svom radu na „Igri prestola“. Ali je onda došla ta epizoda – deseta i poslednja epizoda šeste sezone. Ono što smo dobili je stvarno remek delo, koje iako anahronistički, na potpuno impresivan način iznosi scenu koja je, bez sumnje, jedna od najpoznatijih u istoriji američke TV scene XXI veka.
Režiser Migel Sapočnik je bio taj koji je insistirao na klaviru. Džavadi je bio začuđen jer klavir nije instrument koji je on do tada koristio za muziku „Igre prestola“. Međutim, Sapočnik je bio jasan, a Džavadijev kreativni genij je odgovorio na viziju režisera. Rezultat je bio scensko-instrumentalno delo koje je maestralno otkrilo Sersein plan o uništenju svojih neprijatelja. Od prvog do poslednjeg takta, gledalac je svestan da nešto dobrano nije u redu, ali ono što sledi je potpuno oduvalo publiku. Bila je to nemilosrdna, ali veličanstvena pobeda kraljice Sersei i svakako jedan od najvećih šokova u seriji. Ako su ikada vizuelni i zvučni deo serije radili tako sinhronizovano, tako sinergistički, onda je to bilo ovde. Stoga je, bez ikakve sumnje, „The Light of the Seven“ najbolja Džavadijeva kompozicija.
To bi bio naš izbor za 10 najboljih kompozicija Ramina Džavadija za „Igru prestola“. Nadamo se da će njegov rad na „Kući Zmaja“ biti isto tako maestralan. A vi nam dole u komentarima napišite koja je vaša omiljena numera iz „Igre prestola“.
Klikni ovde i pogledaj kul proizvode iz Martinovog sveta „Igre prestola“!