Konačno je ponovo u našim rukama igrica čije se ime koristi kao polovina Metroidvania subžanra akcionih igrica koji je obilježio kraj 80-tih i 90-te godine prijethodnog vijeka i koji je doživio preporod u poslednjih nekoliko godina. Nakon uspjeha igrica kao što su: „Hollow Knight“, „Ori and the Will of the Wisps“ i „Bloodstained: Ritual of the Night“; „Metroid Dread“ dolazi da dokaže zbog čega zaslužuje prijesto u ovom žanru. Prošlo je devetnaest godina od poslednje Metroid igrice smještene u karakterističnom dvodimenzionalnom lavirintu i nakon brojnih odlaganja i skretanja u druge bliske podžanrove Samus Aran se vratila da dovrši originalnu priču na najnovijoj nintendovoj konzoli, Nintendo Switch-u.
U prethodnim epizodama
Metroid Dread je dvanaesta igrica u Metroid serijalu, ali peti i posljednji dio u originalnoj priči koju je započela originalna Metroid igrica 1986. godine. Originalna igrica prati našu junakinju koju šalje Galaktička Federacija na planetu Zebes, nakon neuspjeha Federacije da savlada Svemirske Pirate. Samus slijeće na planetu kako bi prodrla kroz piratsku bazu i uništila „Mother Brain“ i izuzetno opasne metroide koje su pirati ukrali iz Federacijskog naučnog centra gdje su vršili ispitivanja. Pirati žele upotrebom beta zraka koristiti metroide kao biološko oružje, što Samus sprječava i nakon smrti „Mother Brain“ aktivira se tempirana bomba koju izbjegava prije nego detonira.
Nastavak priče u „Metroid II: Return of Samus“ govori kako Federacija, zbog želje da izbjegne mogućnost da iko ikada više kontroliše moći metroida, šalje nekoliko stručnih timova na rodnu planetu metroida SR388 kako bi ih istrijebila. Nakon što izgube kontakt sa svima opet unajmljuju Samus da završi posao koji je započela. Samus polako smanjuje populaciju metroida i na kraju ubija metroid maticu, no prilikom povratka sa planete u tunelima nalazi jaje metroida, a novorođenče koje se upravo u tom momentu izleglo je prepoznaje kao svoju majku i ona ne može da navede sebe da dovrši misiju. Dok napušta planetu mali metroid joj pomaže i zajedno odlijeću na njenom brodu.
„Super Metroid“ prati Samus Aran u trećem nastavku priče kako dovodi posljednjeg metroida u Ceres svemirsku koloniju, kako bi bio proučen, budući da smatraju da bi neke stvari mogle da se iskoriste za dobrobit čovječanstva. Malo po odlasku dobija signal za pomoć iz baze sa koje je krenula na ovo putovanje, i uprkos hitnom povratku pronalazi naučnike mrtve i Ridlija, vođu Svemirskih Pirata, kako krade metroida. Samus uspijeva da pobjegne iz ustanove prije nego se završi samouništenje i prati Ridlija nazad na planetu Zebes, gdje zatiče obnovljenu piratsku bazu. Probijanjem kroz bazu Samus otkriva ogromnog metroida. Ispostavlja se da je to larva ukradena sa Ceresa, a zbog toga što ga je Samus bila prisutna prilkom rođenja prepoznaje je kao majku. Nakon toga se Samus bori sa „Mother Brain“ koja je savladava i gotovo ubija. Međutim, larva metroida u tom momentu napada „Mother Brain“ i liječi Samus, da bi sama postala žrtva „Mother Brain“. Ipak, prije smrti daje Samus hiper zrak koji je dovoljno jak da može da ubije „Mother Brain“, pa Samus uspijeva da pobjegne sa Zebesa prije nego se on samouništi.
Na početku „Metroid Fusion“ priče Samus se nalazi na SR388 sa timom iz Biološke Svemiske Laboratorije. Ona biva napadnuta od strane parazitskog organizma zvanog X i gubi svijest u povratku, nakon čega se njen brod ruši. Uspjevši da je izvuku i vrate u Federacijske bolnice, saznaju da je X zarazio njen centralni nervni sistem i uspijevaju da je izliječe vakcinom napravljenom od ćelija uzetih sa metroid larve koju je Samus vratila sa SR388, što je spašava, ali istovremeno čini da, poput metroida, postane osjetljiva na hladnoću i djelovi zaraženog oklopa bivaju vezani za nju. Nakon povraćaja svijesti poslata je da istraži eksploziju koja se desila u postrojenju Biološke Svemirske Laboratorije blizu SR388. Tamo saznaje da X paraziti mogu da imitiraju fizički izgled svojih žrtava i da su X-evi zauzeli cijelu bazu uz pomoć SA-X koji imitira Samus u punoj snazi. Samus pod uticajem vakcine ne može biti zaražena opet i na ovoj misiji polako vraća snagu i otkriva kroz naučno postrojenje da je Galaktička federacija u vojne svrhe tajno uzgajala metroide. Federacija poručuje Samus da obustavi misiju i da će oni preuzeti ostatak, ali Samus shvatajući da će to omogućiti X-ovima da zaraze još ljudi i da postanu opasnost po svemir, pa odlučuje da uništi cijelo postrojenje tako što će ga srušiti u SR388. Na putu savladava SA-X i aktivira sistem koji manevriše postrojenje da se sruši. Dok pokušava da napusti lokaciju napada je omega metroid, ali uz pomoć SA-X koja strada u sukobu uspijeva da se odbrani i uništi omega metroida. Nakon toga joj polazi za rukom da pobjegne prije rušenja postrojenja.
Uvod u Metroid Dread
Nakon brojnih avantura najmoćnija SF lovkinja na glave saznaje da je parazit X za koji se pretpostavljalo da je uspjela da istrijebi u prijethodnom dijelu uočen na jednoj planeti. Iako je dojava došla iz nepoznatog izvora, znajući koliko ovaj parazit može da bude poguban po ostatak svemira, odlučuje se da lično riješi problem, bez uplitanja drugih znajući da je ona jedina ima imunitet. Prije njenog polaska na destinaciju Galaktička Federacija je poslala sedam gotovo neuništivih E.M.M.I. (Extraplanetary Multiform Mobile Identifier) robota da riješe situaciju. Međutim, nakon što su stigli na svoju destinaciju, gubi im se svaki trag. Prilikom slijetanja na planetu Samus gubi borbu protiv nepoznatog neprijatelja. Nakon ovog brzog i efikasnog uvoda konačno dobijamo kontrolu nad junakinjom.
Gameplay
U prvih par minuta možemo da vidimo da će ovo biti, ako ništa drugo, makar klasično Metroid iskustvo za kojim smo čeznuli gotovo dvije decenije. U narednih par minuta shvatamo da je estetika prevazišla sva očekivanja koja smo mogli imati. Igricu definitivno vrijedi igrati na velikom ekranu, ako ni zbog čega drugog onda zbog ambijenta i atmosfere kojom planeta ZDR odiše. Fenomenalni zvučni efekti kao i ažurirane originalne melodije čine da ova igrica probudi radoznalost za ovim svijetom na isti način kao što je u našim nostalgičnim sjećanjima. Fanovi prijethodnih dijelova sigurno će uživati u starim melodijama dok će novi igrači imati priliku da iskuse fenomenalan zvučni spektar kojim se igrica služi.
Kontrole su izvanredno precizne i oštre, tako da veteranima platformer igrica neće biti potrebno mnogo vremena da se uhodaju i užive u igru. Prilikom pucanja nišanjenje ima vrlo prijatan osmodirekcioni osjećaj, mada mehanike dozvoljavaju da Samus stane i da omogući igraču da ručno nišani u smjeru u kojem želi da puca. Ipak, za ovu mehaniku ćete rijetko tražiti upotrebu i najčešće je nalaziti prilikom pucanja u sumnjive djelove zidova u potrazi za skrivenim sobama. Metroid Dread pronalazi zlatnu sredinu između upotrebe starih elemenata i uvođenja novih. Na ovaj način igrica i dalje ima osjećaj koji stari fanovi mogu da očekuju dok pruža interesantne varijacije na već poznatu temu. Switch održava FPS na maksimumu konstantno što je neophodno, budući da se okršaji događaju izuzetno brzo i bivaju sve brži i brži sa svakim novim oružjem koje Samus pronalazi kroz nivoe, što je odlično za kretanje kroz ranije prođene zone. Ovo vraćanje biva brže zbog lakšeg ubijanja ranije napornih čudovišta. Sticanje iskustva sa mehanikama, odličan nivo napredovanja sa naoružanjem, kao i precizno dizajniran svijet čine da se igrica konstantno nalazi na idealnom nivou težine za potpun užitak ljubitelja akcionih platformera.
Mapa je podijeljena u nivoe koji su standardno povezani među sobom liftovima ili drugim oblicima kretanja koji vode u različite regije. Pored zadivljenih pogleda u očaravajući dizajn svijeta vrlo često ćete imati i zbunjene poglede po mapi dok se budete razmišljali „A gdje sad?“. Jedan od glavnih dodataka ovoj igrici jesu lutajući E.M.M.I roboti koji patroliraju određenim regijama koje je nemoguće uništiti bez specijalizovanog oružja. U ovim regijama se muzika znatno mijenja i stvara jezivu atmosferu u kojoj je cilj prošunjati se neopaženo pored ovih zvjeri, dok oni tragaju za bilo čim živim kako bi ga eliminisali. Ukoliko Vas primjeti jedan od E.M.M.I. robota neophodno je što prije pobjeći, jer ukoliko uspije da Vam se približi jedina stvar koja Vas može spasiti su izuzetno dobri refleksi na jako težak Quick Time Event. Osjećaj uzbuđenja prilikom bježanja od ovih goniča jedak je nekim od najboljih iz žanra „Stealth“ igrica.
2.5D grafika često pronalazi uglove u kojima uspjeva da pojača intenzitet scena, a igrica ima mali broj cutscene-a koje služe kao suptilnije instrukcije koje prenose sve neophodne informacije igraču zajedno sa tekstom. Naglasak na „neophodne“. Ne očekujte od ovog dijela kao ni od jednog prijethodnog da će da Vas vodi za ruku kroz lavirinte ove napuštene planete i njenih postrojenja. Iako je za igricu u prosjeku potrebno 8-9 sati da se završi, čak i iskusni igrači će potrošiti 4-5 sati više tražeći sve sakrivene prostorije i tajne koja ova igrica vješto pozicionira.
AUTOR: Nemanja Radović