Nordijska mitologija

Vikinzi

Vikinzi

Pomorci, ili moderniji i poznatiji naziv „Vikinzi“ su bili narod Skandinavijskog područja, današnje Danske, Švedske, Norveške koji su krajem 8. veka pa sve do kraja 11. veka napadali, krali, trgovali i naseljavali područja Evrope. Išli su sve do Mediterana, Bliskog istoka, severne Afrike i severne Amerike.

U pojedinim područjima koje su naseljavali, taj period je poznat još i kao Vikinško doba.

Stvari iz sveta vikinga, koje mi posedujemo, možete da vidite ovde⚔️ , a ispod nekoliko popularnih stvarčica!🛡️

Ekspanzija i motivi

Početkom 9. veka Vikinzi su započeli kolonizaciju Islanda. A tačno 1053. godine su se prvi put pomenuli Island i Grenland u papskom pismu, dok nešto kasnije, se pominju i u Gesti Adama Bremenskog.

Vikinška istraživanja su išla od severnih ostrva, obale severnog Atlantika pa južno severne Afrike, istočno do Kijevske Rusije (sadašnje Ukrajine i Belorusije), Carigrada, i Bliskog istoka.

Vikinzi su napadali i plačkali, trgovali, naseljavali kolonije i čak i radili kao plaćenici u širokom području. U početku Vikinškog doba, Vikinzi su se posle napada najčešće vraćali svojim domovima, ali kako je ekspanzija počela, dosta njih se naseljavalo u nove, osvojene zemlje, koje su bile pod njihovom kontrolom.

Vikinzi pod vodjom Leifom Eriksonom, naslednikom jednog od najpoznatijih Vikinga Erika Crvenog, uspeli su da stignu do severne Amerike i da oforme kolonije koje nisu živele dugo, i to u području današnje Kanade.

Ekspanzija vikinga

Ekspanzija vikinga i godine zauzimanja

Ekspanzija u Evropi

Kako su Vikinzi hteli da što više teritorija, njihova ekspanzija po Evropi je bila veoma ograničena. Ekspanziju po Evropi su ograničavala moćna plemena u Evropi.

Sasi su zauzeli Staru Saksoniju, današnju teritoriju severne Nemačke. Sasi su veoma jak i žestok narod koji je često bio u sukobu sa Vikinzima.

Pleme Obotriti su vladali južnom obalom Baltičkog mora, 808. godine, Vikinzi, predvodjeni kraljem Gudfredom, uništili su grad Obotrit Rerik, na južnoj Baltičkoj obali, i time preuzeli kontrolu Baltičkoj mora koja je trajala sve to kraja Vikinškog doba 11. veka.

Motivi

Ono što je i dan danas interesantno, motivi ekspanzije Vikinga su ostali misterija i postali su prava debata Nordijske istorije.

Prva teorija je da su Vikinzi plovili i napadali zbog traženja žena. Bogati i moćni muškarci Vikinzi su voleli da imaju mnogo žena, ti odnosi su doveli do toga da muškarac nije mogao da nađe odgovarajuće žene za sebe, te su bili primorani na racije širom sveta u toj potrazi. Vikinzi su često kupovali ili krali žene i time ih činili svojim ženama. A 821. godine postoji zapis da su napali i opljačkali Irsko selo, i tom prilikom odveli mnogo žena sa sobom.

Druga teorija je da je kralj Karlo Veliki koristio silu i moć da hrišćani sve pagane, pa je često dolazilo do krštenja ili pogubljenja, pa su ostali klanovi vikinga opirali i želeli osvetu. Uspon hrišćanstva kod vikinškog naroda doveo je do mnogih sukoba koji je Norvešku podelio na mnoge klanove, skoro čitav vek. Do ovih sukoba u Norveškoj je dolazilo tako što je više uzastopnih kraljeva Norveške prihvatalo hrišćanstvo, a do toga je dolazilo tako što su se sve više upoznavali sa hrišćanstvom u drugim državama koje su napadali.

Treća teorija je da su Vikinzi prepoznali slabost okolnih regija. Engleska je patila od unutraških podela i bila je relativno lak plen za Vikinge jer su imali mnoge gradove na obali mora, što je Vikinzima davalo prednost. A slaba organizacija pomorske flote širom zapadne Evrope omogućilo je Vikinzima da osvajaju i trguju širom zapadne Evrope, jer je njihova najjača snaga bila upravo u pomorskim jedinicama.

Iako su motivi i dalje nepoznati, Vikinzi su se uspešno širili. A istoričari veruju da je najveći motiv bio nedostatak žena za brakove, te je to navelo Vikinge da ratuju.

Jezik i literatura

U Skandinaviji se nalaze najvažniji primerci tekstova o Vikinzima, baš u mestu gde su i bili najaktivniji. Pisanje latiničnim slovima u Skandinaviju je uvedeno hrišćanstvom, pa je malo izvornih dokumenata Skandijavije izmedju 8. i 12. veka. Skandinavci su pisali natpise Runama, ali oni su obično kratki i formularni. Većina današnjih dokumentarnih izvora nalazi se u hišćanskim i islamskim zajednicama izvan Skandinavije, često od autora koji nisu bili zadovoljni Vikinškim aktivnostima.

Koliko su Vikinzi imali uticaja u svetu, govori da je i u današnje vreme ostalo jako puno naziva u originalnom obliku, a koje su vikinzi ostavljali u periodu svoje vladavine.

Runo kamenje

Runo kamenje je kamenje izdignuto iznad površine zemlje na kojima su bili natpisi Runa. Ta tradicija je započela u 4. veku i trajala je sve do 12. veka, gde je najviše runo kamenja izdignuto na kraju vikinškog doba. Runo kamenje je najčešće spomen na mrtve ljude, a najrasprostranjeniji su u predelu današnje Švedske, dok se primerci mogu naći i širom Evrope, uglavnom tamo gde su Vikinzi posećivali.

Rune

Runo kamen sa ispisima runa

Runo kamen Tokia

Runokamen podignut u spomen vikinga Tóki

Vikinški brodovi

Dugobrod

Opšte je poznato da su Vikinzi bili izuzetno moćni zahvaljujući veštom brodogradnjom. Njihovi brodovi su bili izuzetne arhitekture za to vreme, a najpoznatiji među svima je bio Longship, ili Dugobrod.

Dugobrod

Rekonstrukcija dugobroda

Dugobrod je bio poznat brod za istraživanje i ratovanje, savršeno dizajnirani za brzinu i okretnost i bili su opremljeni veslima i jedrima. Dugobrod je imao uski trup i plitak gaz, kako bi olakšao brzo iskrcavanje i organizaciju trupa u plitkoj vodi. Ovaj brod je gotovo postao sinonim za Vikinge jer im je donosio ogromne prednosti i sa lakoćom su osvajali gradove duž obale.

Knarr

Kako su vikinzi izgradili mnoge brodove za mnoge namene, jedan od njih je i Knarr, brod namenjen za trgovinu i prevoz tereta.

Imao je širi trup, dublji gaz, i mali broj vesala koje su koristile za manevre u luci kako bi se namestio za što bolji istovar. Takodje, poznato je da su svi brodovi imali male čamce koje su vukli, kako bi olakšali istovar tereta i osoblja.

Knarr

Model Knarra

Brodovi su bili sastavni deo kulture Vikinga, omogućili su im uspešnu trgovinu, istraživanja sveta, racije, borbe, a čak su imali i velike verske običaje. Ljudi sa visokim statusima su često bili sahranjivani na brodovima, čime su vikinzi zakopavali svoje brodove zajedno sa njima.

Krajem 1960. godina su u fjordu Roskilde, iskopano je pet vikinških brodova, dugobrodovi i knarr. Ostaci ovih brodova se trenutno čuvaju u muzeju u Roskildeu, gradu Danske.

2019. godine arheolozi su otkrili dva groba Vikinških brodova. Takođe, jedan od brodova je imao ostatke čoveka zajedno sa drugim predmetima, što otvara novu temu, a to su rituali smrti vikinških zajednica.

Društvena podela

Društvo vikinga se delilo na tri društveno-ekonomske klase : Tralovi, Karlovi i Jarlovi.

Tralovi su bili najniža klasa vikinga i predstavljali su robove. Robovi su činili čak četvrtinu stanovništva. Ropstvo, odnosno Tralovi, su bili od ključnog značaja vikinškog stanovništva jer su radili svakodnevne poslove i gradili velike stvari. Kao i za trgovinu i privredu. Tralovi su bili sluge i radnici na farmama velikom broju Karla i Jarlova,  a korišćeni su za izgradnju kanala, rampi, puteva i sličnih projekata teškog rada.

Karlovi su bili slobodni seljaci. Oni su posedovali farme, zemlju i stoku i bavili se svakodnevnik poslovima poput oranja, izgradnje kuća i slično, ali su koristili Tralove kako bi skrpili kraj s krajem.

Jarlovi su bili aristokratija društva vikinga. Bili su bogati, posedovali su ogromne kuće sa kočijama, stolicama, sve su imali u tom periodu. Tralovi su za njih radili skoro sav posao, dok su se Jarlovi bavili administracijom, politikom, lovom, sportom, posećivali druge jarlove i išli na razne ekspedicije.

Status žena kod Vikinga

Kao i svuda drugde u srednjevekovnoj Evropi, većina žena bila je podređena svojim muževima i imala je jako malu političku moć. Međutim, spisi pokazuju da su žene u vikinškom društvu bile nezavisne i imale su svoja prava, što daje do znanja da su u vikiškom društvu imale više mogućnosti nego u drugim društvima tog vremena.

Većina slobodnih žena vikinga bile su domaćice, dok je njen položaj predstavljao položaj njenog muža. Žene su stupale u brak sa vikinzima jer im je to značila sigurnost i ekonomska stabilnost, a imala je izuzetno važnu ulogu u upravljanju resursima farme, odgajanju dece i vođenju raznih poslova, mada bi se često sve ovo delilo sa mužem.

Sportovi

Sportovi su bili veoma upražnjeni kod vikinga. Najpopularniji su bili bacanje koplja, dizanje kamenja, tuča pesnicama kao i uspon uz planine u predelima koje su imale planine. Vikinzi su jako puno vežbali agilnost i balans, i to im je dalo dosta prednosti u borbama u odnosu na druge narode. Opšte je poznato da je jedan viking mogao da izađe na kraj sa više boraca, a njihove borbene strategije koje su pravile njihovu snagu i agilnost, su ulivale strah u kosti na bojnom polju.

Trgovina

Trgovina kod Vikinga je bila jako razvijena mreža duž cene Evrope i Skandinavije. Kako Vikinzima nije bio poznat pojam novca, oni su trgovali polugama srebra, zlata ili metala u obiku nakita, ogrlica, i sličnih stvari. Trgovci su sa sobom nosili vage, tako da su imali poprilično precizan sistem trgovine.

Vagice

Vagice vikinških trgovaca

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *